LIČKA PRELA I DIVANI

POZDRAV DRAGI ZEMLJACI DOBRO DOŠLI NA LIČKA PRELA I DIVANE

29.01.2016.

Valja se nasmijati zera. Milena Čanković

Drugarice i po koji Druže Moji seljani su bili odani Partiji. Sve to odreda ordenje po kuverima čuvalo. Kako muški tako i ženske. Edne zgode dobije Dara zadatak da na sastanku AFŽ-a kotora Titova Korenica-Gračac drži govor. Nema tu baš nekog slobodnog vremena, a ni pogodna mjesta za taj govor uvježbati, tako da je morala taj odgovoran zadatak ukomponovati u svoj svakodnevni život. I doista… čuvajući koze nad Rudnjačom pope se Dara na neku pogodnu liticu a koze ostaše dolje u dočiću. . Litica joj tobož bi pozornica a koze biše Drugarice i Drugovi. Kanda joj od brda odvaljen glas, tako ona sigurno započe svoj govor. - Drugarice i po koji Druže! (bi i jaraca međ kozama) Čast mi je..... Utom zableja koza 'edna pa za njom i druge. - Molim Drugarice i Drugove da se umire i slušaju dobro! E ne dade opee vrag mira kozi jednoj, pa se poče uz liticu ka Dari verati. - Molim Drugaricu da sjedne dok njen red za govor ne dođe! I tako jadna Dara nikako svoj govor do kraja dovesti. I aman se ugrija, i nako govorom „odčepi“ kad jedna koza uteče niz dočić. Na to Dara već prekamikala prekidajući i opominjući brojnu publiku povika - Nazad Bara, vraga po'ela!!! Il' se vrći il' prekidam kunferenciju!!!“

LIČKA PRELA I DIVANI
<< 01/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

PESME LIČKIH PESNIKA
LIČKA PRELA I DIVANI

Na fejsbuku okuplja se Lika
naše prelo naš ponos i dik
Raste Ličko prelo i divani
tu zajedno prolaze nam dani.
Svakog dana nas je ođe više
neko čita a neko napiše.
Momci , cure borami i žene
tu zapišu svoje uspomene,
te ubace po pesmicu koju,
il iz Like neku priču svoju.
Ej zemljaci fala vam na tome
što čuvate to u srcu svome
i to svoje delite sa svima
sa svojima dragim Ličanima.
Fala sejo fala mili brate
što nam ličke reči sad čuvate
ličko ime ličke običaje
što za naše potomstvo ostaje.
Zeleni se na Krbavi trava
svima šaljem hiljadu pozdrava.

LIKO MOJA NAJMILIJI KRAJU

Liko moja najmiliji kraju
srcu mome dragi zavičaju,
tebe krasi krbavska ravnica
i biserna jezera Plitvica.

Ja sam rođen u junačkoj Lici
na krbavskoj zelenoj ravnici,
Krbava je kolijevka bila
U kojoj me majka othranila.

Kad se sjetim tebe moja Liko,
ko Velebit srce mi veliko,
i prepuno ljubavi i sjete
moje misli uvijek tebi lete.

U mom srcu Lika i Krbava
tu ih čuvam ja od zaborava,
u srcu ih cijeli život nosim
sa njima se dičim i ponosim.



KRAJIŠKA ZEMLJA

Krajišniče diko ljudskog roda,
u srcu ti leži pravda i sloboda.
U pjesmama istina se kaže,
što je nama bilo od uvjek najdraže?
Što nam vrijedi što pjevati znamo,
kad mi svoje zemlje sad više nemamo!
Krajina je bila zemlja naših sokolova,
ljutih krajišnika,naših pradjedova.
Vjekovima preci,trnje su krčili,
da pitomu zemlju,nakvu bi stvorili.
Sve do prije dvajest pet godina,
kada je zadesi zlo-kobna sudbina.
Amerika kleta,sa njom sateliti,
rješili su Nato silom,cjelu uništiti.
Uspjela je moćna fašistička sila,
Krajina im sad ne treba i nije im mila.
Šest i po vjekova hrabro se držala,
mnogim carevima povjerenje dala,
mnogo tešku sudbinu ona je imala.
Sad je više nema,živi u pjesmama,
u našim srcima u našim dušama.
Dok živimo živjet će i ona,
ostavština svjeta pravednoga.
Možda će se ipak za dvajest godina,
povratiti naša djedovina!
Milan R.Kosanović
Beograd,na Svetog Savu 2016.

KUĆO MOJA

Rodna kućo daleko mi osta
Tu provedo ja godina dosta
Te godine bile su najdraže
Ništa od njih meni nebi sladje ....
Nebi tebe dala kućo stara
Ni za vreću Amerskih dolara
Sve su moje uspomene tamo
One tamo , ja živim ovamo ....
Ovdje tijelo a tamo mi duša
Poj slavuja ranom zorom sluša
Nema ljepše muzike ni raja
Kao ona iz rodnoga kraja ....
Ne dolazim kućo ,tebi često
Al u srcu posebno si mjesto
Jer previše tebi misli lete
U godine kad sam bila dijete ....
Najljapša si u rano proljeće
Oko tebe kad iscvjeta cvijeće
Ni za zlato mijenjala te nebi
SVI PUTEVI VODE ME KA TEBI ....

Ljiljana P. Karanović 28.01.2016 g.

LIČKA DUŠA
Kamen suri stremi u visine,
vetrovi ga oštri isklesali,
sive stene, zelene doline
vi ste Lici njeno telo dali.
Ljudi čvrsti ko stene iz gore,
što se nikom pokorit nedaju,
čvrsta glasa kad o Lici zbore
oštra oka kad Liku gledaju.
Iza svega što se okom vidi,
u grudima toplina se krije,
to Ličanin pokazat se stidi,
u svom srcu osećaje krije.
Lička duša kao pamuk meka,
kad o Lici zapeva il' zbori,
iz srca mu zrači sreća neka,
kad o Lici svojoj progovori.
Kamen tvrdi i toplina duše,
stapaju se sad u nama svima,
dok je sunca i dok bura puše,
tako Lika živi vekovima.
M.Č.

ČOBANICA
Dok sam mlađan ovce čuva
čobanica mene smuva,
oko mene oblijetala,
nije meni mira dala.
Starija je cura bila
već je svašta naučila,
a ja mali, još rastao,
o tom ništa nisam znao.
Još onako stidljiv bio,
ne znam jadan šta bi smio,
naučiti nešto treba
kad prilika padne s neba.
Prepustih se njoj u ruke
neka ona ima muke,
šta joj volja neka čini
kod ovaca u planini.
Učenik sam dobar bio,
od prve sam sve shvatio,
još sam ipak ponavljao
da bi bolje zanat znao

Autor: N.K.28.01.2016

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
119144

Powered by Blogger.ba