LIČKA PRELA I DIVANI

POZDRAV DRAGI ZEMLJACI DOBRO DOŠLI NA LIČKA PRELA I DIVANE

29.01.2016.

KOFFE AND ZUKER grk!!! Milena Čanković

Kanda je nekada bilo auta ka danas. Ne bi tade još ni taksija man su tek vozovi počeli Likom tutnjiti. Ednoga se dana nekav čoek vraća iz Merike đe je godinama ka vijoglav baćoka i tako i do nekvije novaca doša. Kako je sijo u Zagrebu, tko je počo naginjati iz boce nekve plosnate rakiju. I zaspa naravno u neko doba i gospić prespava. Kad se trga, i vidijo šta je napravio, kad mu rekoše đe su sade, sabere se i izađe u Kruškovcu sa voza. U Kruškovcu u trenu puče glas, malo selo u par kuća stane, da čoek traži kočiju da ga u njegovu Podlapaču kočija. Bome viđeše da ima i nekvije „iljadu“ kuvera različitije boja oko njega. I nađe se kočija spremna za vožnju. Bome za novce je svako bio spreman dan izgubiti. Potrpaše njega i sav mu prtljag. Sjede on mučenik, a širok sam od sebe, pa još obuka nekav mantil od krzna. Kako je god sijo, tako se mantilina ona raširi pa je izgledalo kanda ga međed zagrilio. Nastavi on potezati iz one boce. Čak je u Ploči u prvoj kući i pritoči. Sad kako mu ne bi muka zu one vijuge od Pločanskog klanca da mi je samo to znati? Kad su došli do Ruke, skrenu kočija ka Kurjaku i Srednjoj gori. Ta je cestica vodila preko Košara do Breštana i kašnje do njegove Podlapače. Bi jesen. U Srednjoj se gori narod aman za svoju seosku Slavu sprema. Gospa mala jesen prava! Već je i zanoćalo polako. Kada je kočija pored onog groblja nakon Brda Čankovića prolazila, tamo đe mi moja Jeja sada spava, viđe on da je groblje, pa samo iz njemu znanog razloga nako pjan ustade, razmava se onim rukama i onom manitlinom, dobro vrcijo nije koliko je već klimav na nogama bijo, pa riknu ka jelen iz gore - OOOOOO MRTVIIIIII!!! OOOOHOHOOOO MRTVIIIII!!! BILI VI MALO KOFFE AND ZUKEER? BILI VI MALO CIGARILO OD JOSEEEE? Iz Visuća čoek tražio konje i lega popodne kasno kraj spomenika topla spavati. I siroma umoran od slugovanja i oda duga, odužio sanak. Probudi njega Joso svojom drekom pa se nako bunovan i ne sejti đe je, man i on sretnik viknu iz sveg glasa -DAAAJ JOSO SUNCE TI KALAISANO!!! U prvi maa probljedi Joso. Pa pade ka vreća kumpjera. Od međeda silna nasta mačka strašivija od miša. Presta je više iz boce dudliti. Nije da kočijašu stati ni kada je treba nuždu vrštiti. Stiga je kući bome punije gaća. Od toga dana, opkalava mi je Goru i bježa od nje ka đavo od krsta. I nije nikome ovu priču divanijo. Ta đe bi od sramote? Ali est kočijaš priča u Kruškovcu svome a slugać Bogdan u Visuću kada se vratio. I nekud su ovu priču babe i đedovi prenjeli unučadima. Tako i meni moja baka. I svojataše ovu priču. Svako selu svome. Bome joj ne dam da luta ka Joso Merikom man ja nju sade pribilježi đe joj je mjesto. A Gore se ne bojte. Tamo je ljepo. Najljepše selo je to na svijetu bjelome. Sa ljubavlju ka vaje selu svome, narodu svome i divanu našeme, Milena Čanković 24.01.2016

LIČKA PRELA I DIVANI
<< 01/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

PESME LIČKIH PESNIKA
LIČKA PRELA I DIVANI

Na fejsbuku okuplja se Lika
naše prelo naš ponos i dik
Raste Ličko prelo i divani
tu zajedno prolaze nam dani.
Svakog dana nas je ođe više
neko čita a neko napiše.
Momci , cure borami i žene
tu zapišu svoje uspomene,
te ubace po pesmicu koju,
il iz Like neku priču svoju.
Ej zemljaci fala vam na tome
što čuvate to u srcu svome
i to svoje delite sa svima
sa svojima dragim Ličanima.
Fala sejo fala mili brate
što nam ličke reči sad čuvate
ličko ime ličke običaje
što za naše potomstvo ostaje.
Zeleni se na Krbavi trava
svima šaljem hiljadu pozdrava.

LIKO MOJA NAJMILIJI KRAJU

Liko moja najmiliji kraju
srcu mome dragi zavičaju,
tebe krasi krbavska ravnica
i biserna jezera Plitvica.

Ja sam rođen u junačkoj Lici
na krbavskoj zelenoj ravnici,
Krbava je kolijevka bila
U kojoj me majka othranila.

Kad se sjetim tebe moja Liko,
ko Velebit srce mi veliko,
i prepuno ljubavi i sjete
moje misli uvijek tebi lete.

U mom srcu Lika i Krbava
tu ih čuvam ja od zaborava,
u srcu ih cijeli život nosim
sa njima se dičim i ponosim.



KRAJIŠKA ZEMLJA

Krajišniče diko ljudskog roda,
u srcu ti leži pravda i sloboda.
U pjesmama istina se kaže,
što je nama bilo od uvjek najdraže?
Što nam vrijedi što pjevati znamo,
kad mi svoje zemlje sad više nemamo!
Krajina je bila zemlja naših sokolova,
ljutih krajišnika,naših pradjedova.
Vjekovima preci,trnje su krčili,
da pitomu zemlju,nakvu bi stvorili.
Sve do prije dvajest pet godina,
kada je zadesi zlo-kobna sudbina.
Amerika kleta,sa njom sateliti,
rješili su Nato silom,cjelu uništiti.
Uspjela je moćna fašistička sila,
Krajina im sad ne treba i nije im mila.
Šest i po vjekova hrabro se držala,
mnogim carevima povjerenje dala,
mnogo tešku sudbinu ona je imala.
Sad je više nema,živi u pjesmama,
u našim srcima u našim dušama.
Dok živimo živjet će i ona,
ostavština svjeta pravednoga.
Možda će se ipak za dvajest godina,
povratiti naša djedovina!
Milan R.Kosanović
Beograd,na Svetog Savu 2016.

KUĆO MOJA

Rodna kućo daleko mi osta
Tu provedo ja godina dosta
Te godine bile su najdraže
Ništa od njih meni nebi sladje ....
Nebi tebe dala kućo stara
Ni za vreću Amerskih dolara
Sve su moje uspomene tamo
One tamo , ja živim ovamo ....
Ovdje tijelo a tamo mi duša
Poj slavuja ranom zorom sluša
Nema ljepše muzike ni raja
Kao ona iz rodnoga kraja ....
Ne dolazim kućo ,tebi često
Al u srcu posebno si mjesto
Jer previše tebi misli lete
U godine kad sam bila dijete ....
Najljapša si u rano proljeće
Oko tebe kad iscvjeta cvijeće
Ni za zlato mijenjala te nebi
SVI PUTEVI VODE ME KA TEBI ....

Ljiljana P. Karanović 28.01.2016 g.

LIČKA DUŠA
Kamen suri stremi u visine,
vetrovi ga oštri isklesali,
sive stene, zelene doline
vi ste Lici njeno telo dali.
Ljudi čvrsti ko stene iz gore,
što se nikom pokorit nedaju,
čvrsta glasa kad o Lici zbore
oštra oka kad Liku gledaju.
Iza svega što se okom vidi,
u grudima toplina se krije,
to Ličanin pokazat se stidi,
u svom srcu osećaje krije.
Lička duša kao pamuk meka,
kad o Lici zapeva il' zbori,
iz srca mu zrači sreća neka,
kad o Lici svojoj progovori.
Kamen tvrdi i toplina duše,
stapaju se sad u nama svima,
dok je sunca i dok bura puše,
tako Lika živi vekovima.
M.Č.

ČOBANICA
Dok sam mlađan ovce čuva
čobanica mene smuva,
oko mene oblijetala,
nije meni mira dala.
Starija je cura bila
već je svašta naučila,
a ja mali, još rastao,
o tom ništa nisam znao.
Još onako stidljiv bio,
ne znam jadan šta bi smio,
naučiti nešto treba
kad prilika padne s neba.
Prepustih se njoj u ruke
neka ona ima muke,
šta joj volja neka čini
kod ovaca u planini.
Učenik sam dobar bio,
od prve sam sve shvatio,
još sam ipak ponavljao
da bi bolje zanat znao

Autor: N.K.28.01.2016

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
117520

Powered by Blogger.ba